Vietnam 1/3

Prije nego počnem pisati o svom iskustvu vezano za Vijetnam podijeliću par zanimljivih činjenica koje možda niste znali:

– Vijetnam je drugi svjetski proizvođač kafe na svijetu (odmah iza Brazila)
– Pruža se u pravcu sjever-jug (skoro 1650 km), a po površini je malo manji od Njemačke. Kopnenu granicu na sjeveru i zapadu dijeli sa Kinom, Laosom i Kambodžom, dok je sa istočne i južne strane zapljuskuje Južno kinesko more
– Spada u najbrže rastuće ekonomije svijeta
– Ima oko 45 miliona registrovanih motora na 95 miliona stanovnika. Motori služe kao prevozna sredstva a i kao transportna vozila – ne biste vjerovali šta se sve može upakovati na mali motor, samo držite uvijek foto-aparat pri ruci i prizora svakako neće faliti (knjiga fotografija Hans Kempa – Bikes of burden je svakako sjajna referenca)
– Vijetnamski jezik je zvanični jezik, a ako se pitate kako se sporazumjeti sa lokalnim ljudima – kao i u ostatku Azije – lost in translation. Ipak nemojte brinuti pantomima je univezalna i koristi se svuda.

Ko prvo i najlogičnije pitanje na koje treba a odgovorim je: KAKO STIĆI DO VIJETNAMA?

Postoje sajtovi koji objavljuju promocije aviokompanija i neki od njih su:
https://travelfree.info/
https://www.secretflying.com/
http://izletnadlani.com/
https://www.tripeconomist.com/
https://www.flynous.com/

Moja taktika je obično sledeća: Imam par destinacije koje su mi na listi, biram okvirno datum i čekam povoljnu priliku.

Željeznička stanica u Minhenu – čekajući voz za aerodrom

Karta koju smo uboli za putovanje u Vijetnam je bila iz Minhena – pošto preko low cost kompanije WizzAir imamo konekciju sa Memmingenom – i koštala je 300€ (da, povratna) sa užasno dugim layoverom u Pekingu. Ono što sam izguglala je da AirChina (kompanija kojom letimo iz Minhena) za tako dug layover nudi i smještaj u hotelu u Pekingu blizu aerodroma, a do 144h u tranzitu možeš da izaći sa aerodroma te je opcija postajala prihvatljivija. Ono što je ovom gurmanu pomoglo u odluci je pekinška patka u nekom od pekinških restorana, tako da je odluka pala da IDEMO!
Da li je bilo cimanje? U odlasku i ne baš zbog svih silnih leptirića koje uvijek osjećam kada putujem negdje , u povratku sam bas bila premorena ali pekinska patka je nekako izvukla situaciju 🙂
Dalje opcije ako niste baš toliki entuzijasta kao ja – Qatar airways ima povoljne opcije ali u tom trenutku sve sto sam gledala je bilo preskupo. U jednom trenutku kada je bila neka promocija povratna karta je bila oko 600€ iz Podgorice što je sjajna cijena. Jednom sam vidjela doduše tu priliku sa propustila – iz Beograda oko 450€ do Hanoja povratna isto QatarAirways +100€ Podgorica- Beograd.
Dakle taj trošak je minimalno 550€. Ova moja opcija je bila jeftinija ali i komplikovanija, par fotki pros i cons, sami prosudite:

VIZA:
Sjajna povoljnost za planiranje posjete Vijetnamu je e-viza. Aplicira se po uputstvima na ovom sajtu – ne treba ništa specijalno – samo se popune formulari i nakon 3 dana dobiješ e-visu na mail koju odštampaš i sa tim ulaziš u zemlju. Cijena vize 25 USD za 30 dana (single entry) – single entry znači da ne možete planirati dolazak u Vijetnam, nakon toga obilazak susjednih zemalja i povratak u Vijentam sa jednom vizom.
https://evisa.xuatnhapcanh.gov.vn/trang-chu-ttdt

Još jedno logično pitanje koje se nameće je : KOJE JE NAJBOLJE VRIJEME ZA POSJETITI VIJETNAM?
Iskreno – bilo koje slobodno vrijeme je najbolje vrijeme za posjetiti Vijetnam, samo treba planirati da ga ima što više jer je zemlja jako velika. Takođe postoji određeni broj ljudi koji dijeli to putovanje na dva dijela (južni i sjeverni Vijetnam jer su vremenske prilike u različitim periodima povoljne). Naše putovanje po Vijetnamu je bilo u maju – mislim da su mart i april za nijansu bolji zbog vrućine i vlage koja se pojačava kako se približavaju ljetnji mjeseci.
Ja sam ranije živjela u nekoj vrsti ubjeđenja da je samo zimski period dobar za putovanje u trope jer sam do sada bila u istim samo u januar/februar/martu, ali nije baš tako. Pogotovo to nije situacija za Vijetnam zato što se klima prilično razlikuje od sjevera do juga, pa npr zimski period decembar/januar/februar ne bih preporučila zato što sva iskustva koja sam čula za gornju polovnu države u tom periodu – i nisu baš sjajna zato što se dešava da bude baš jako hladno, a na krajnjem sjeveru -Sapa – do koje ovog puta i nismo stigli- dešava se čak i da padne snijeg.
Ja sam imala bojazni oko maja, ali vrijeme je bilo skroz okej – dosta toplo, ali ipak uzmite u obriz da idete u trope, kiše nije bilo značajno za pomen, padne nekad u popodnevnim satima pola sata i prođe. Ono što treba uvijek imati na umu je da kiša nije nikakva tragedija pogotovo u toplim krajevima i da se uvijek možete organizovati ukoliko se nešto tako desi.

Dalje : Kuda?
Naše putovanje kroz Vijetnam krenulo je iz Hanoja, sjeverne prestonice koja je bila i najveći grad Sjevernog Vijetnama koji je još 1945. godine proglasio nezavisnost od Francuske Indokine.
Grad je ogroman, ima oko 8 miliona stanovika i potpuno drugačiji od svih azijskih gradova u kojima sam do sad bila.
Zbog ogromnog ekonomskog rasta i velikog broja fabrika u okolini Hanoja zagađenje je ogromno, ali grad ima svoj šarm. Francuski kolonijalni stil ne izostaje, pomijesan sa sjeverno-vijetnamskim komunističkim stilom i kablovima dostojnim jednog pravog azijskog megapolisa.
Glavni dio je od Old Quater u Hanoju gdje se manje više sve što vas kao turistu zanima i dešava.
Tu je i jezero koje se zove Ho Hoan Kiem oko kojeg su manje više sva dešavanja u nekom radiusu od 3km. Sve se moze obići pješke a za neke veće udaljenosti ili velike premore koristi se Grab (azijska vrsta ubera) – isto se plaća karticom ili može kešom direktno vozaču tačan iznos koji vam piše na aplikaciji te ne morate da se pogađate što pogotovo u azijskim državama zna da bude strašno zamorno.
U hotelu u kom smo odsjeli – Golden Sail Hotel noćenje je koštalo oko 21€ sa doručkom. Hotel nije bio spektakl ali za te pare sve je je bilo čisto i lokacija je bila odlična. U Hanoju za 20ak € može da se nađe pristojan hotel preko bukinga ili https://www.agoda.com/ (sajt koji se u Aziji koristi i više nego booking, ranije je važilo da ima veći izbor smještaja).
Entuzijastičn bekpekeri čak ištampaju listu hotela u najprometnijem dijelu – jer ukoliko dođete bez rezervacije može se desiti da možete pregovarati o nižoj cijeni, međutim moje iskustvo je takvo da su mi ponudili višu cijenu u jednom hotelu pa sam na njihove oči bukirala preko bukinga tu manju cijenu – i to je kao bilo ok 🙂

Preskočila sam dolazak sa aerodroma u grad – može se doći Grabom i košta oko 10-12€, ali kako smo mi slijetali u neko nevrijeme (4 ujutru) ja sam sa hotelom dogovorila pick up na aerodromu za 20 dolara, što i nije baš jeftino, ali aerodrom jeste oko 35km udaljen od grada. U Hanoju smo bili 2 dana na početku puta i još 1 dan u povratku, noć prije aviona za Peking/Evropu. Dolazak sa aerodroma u 4 ujutru je sam po sebi bio kulturni šok jer u to doba vrijedni Vijetnamci su već počinjali svoje pripreme za radni dan, a u dijelu u starom dijelu Hanoja pojedini turisti su završavali svoj noćni izlazak.
Za 2 dana da se mogu obići glavne znamenitosti i pomalo osjetiti duh grada koji stvarno nije nalik ničemu što ste do sada vidjeli. Sve saobraćajne gužve i nedostatak poštovanja saobraćajnih pravila u svim državama svijeta u tom trenutku će se činiti smiješnim. Ono što svakako nije smiješno jeste statistika saobraćajnih nesreća u ovoj državi, te svakako dodatni oprez nije na odmet.

Najznačajnije tačke koje gotovo svaki turista u Vijetnamu posjeti su : Temple od Literature, Tran Quoc pagoda, Ho Chi Minh mauzolej, Train street (ulica kroz koju prolazi voz u starom dijelu koja je postala turistička atrakcija iz razloga što je to redovna linija i voz prolazi toliko blizu zgrada u kojima ljudi žive). Oni su svakako napravili atrakciju zbog toga što dolazi veliki broj turista da to i pogleda/snimi a možete i dobiti divnu vijetnamsku kafu u pop up restoranima na šinama. Kada voz konačno prođe život se dalje normalno nastavlja. Ukoliko vas zanima malo više o skorijoj istoriji i ukoliko imate stomak za to vrijedi posjetiti i Hoa Lo prison memorial.
War museum je puno bolji u HCM pa smo mi u Hanoju preskocili jer smo znali da ćemo to pogledati u Sajgonu.

Ho Ši Min je bio najveći sin njihovih naroda kojeg oni očigledno i dalje veličaju (za razliku od nas koji smo se potpuno odrekli tog dijela istorije). Da stavim to u istorijski kontekst – svi smo nekad čuli za Vijetnamski rat koji je tutnjio u tamo nekoj dalekoj Indokini ali nisam sigurna da svi imamo podatke šta i zašto se to dešavalo.
Vijetnam je kao i većina Indokine bio kolonizovan od strane Francuza u drugoj polovini 19. vijeka. Šta se onda desilo?
Osim što se desio II svjetski rat kao i u ostatku svijeta (?!) nakon kojeg Vijetnamci su se konačno oslobodili Japana koji je potpisao kapitulaciju 2. Septembra 1945. bilo je napretka u oslobođavanju sjevernog dijela države ali na neki način je i dalje bilo same old same old.
Zato je Ho Ši Min nakon borbe sa Japanacima kada je Ženevskim sporazumom doprinio prvoj nezaviosnosti Sjevernog Vijetnama odlučio da to ipak nije bilo dovoljno i nastavio borbu protiv Francuske, za oslobođenje, koja je i dalje pod svojom kontrolom držala južni dio države.
Kada su Francuzi pretrpjeli par strašnih poraza zvali su svoje drugare Amerikance da se bore protiv strašnih komunista i ostalo ste gledali u Apocalypse Now i Platoon-u. Nažalost.
Teška istorija ih zaista čini jako ponosnim ljudima. Imaju i na šta biti ponosni – uz svu silu koja je korištena Amerika je zvanično pretrpjela jedini poraz u ratovima koje je vodila od Vijetnama. A znamo da nije baš u pitanju mali broj ratova.

Kako ste došli da upoznate jednu fantastičnu azijsku kulturu kroz njene različite aspekte, kao i u ostalim zemljama Azije njen nezaobilazan dio je uvijek naravno : HRANA!
Prvo pravilo Azije, a posebno Jugoistočne Azije – svi jedu street food i tu je uglavnom najautentičnija i najukusnija hrana. Pod street food podrazumijevam raznorazne food stall’s i ulične restorane i zaista sve što smo probali u skupljim varijantama nije imalo taj ukus kao što smo jeli na ulici (ne važi samo za Vijetnam).

Pho bo 2. Bun cha 3. Ulični štand sa oc’s (puževima)

U Vijetnamu se hrana prilično razlikuje od sjevera do juga – svaki dio ima neka svoja tipična jela te ću pokušati da vam dočaram i koja su to koja sam ja uspjela probati..
Čuveni PHO (najpoznatije vijetnamsko jelo na svijetu) je tipično sjeverno (iz Hanoja), pa iako se može jesti u cijelom Vijetnamu a i van njega najbolji smo jeli u Hanoju. To je prva slika radi se o supi koju inače jedu za doručak a i u svako drugo doba dana – Pho bo (goveđi pho), Pho ga (kokošiji pho) – pho se odnosi na rižine nudle dugačke i spljoštene. Ključni sastojak je bujon koji se kuva nekoliko sati – goveđe kosti, meso i razni začini. Dobijete činiju u koju se na dno stavljalju rižina rezanca koja su prethodno stajala u vodi da malo omekšaju, preko toga goveđe meso i gomila povrća kao što vidite na slici. Osim što je jako finog ukusa zaista donosi nalet energije sa toliko puno dobrih i zdravih sastojaka.
Pho thin je mjesto gdje lokalci u Hanoju jedu pho (13 Lò Đúc, Ngô Thì Nhậm, Hai Bà Trưng, Hà Nội – tačna adresa, te možete naći na google mapsu) – u restoranu koji mislim da radi samo prijepodne samo to jelo se sprema i košta 30000 VND (1,2€).
Drugo mjesto koje nam je takođe dosta ljudi preporučilo međutim nismo stigli baš sve je Phở Gia Truyền Bát Đàn (49 Bát Đàn, Cửa Đông, Hoàn Kiếm, Hà Nội)- ukoliko vam Pho thin nije nausput ili se ne možete uklopiti u njihovo radno vrijeme.

Još jedno tipično jelo sjevera a meni možda i najbolje je BUN CHA – jeli smo u jednom street food restoranu za koji kažu da je najbolji, a po mom skromnom mišljenju stvarno i jeste. Sve što smo kasnije jeli je bila lošija kopija.
Ono što nije dobro je što smo drugi dan boravka u Vijetnamu odmah probali najbolji pa su nam standardni prebrzo narasli – svaki naredni je -meh ! Bun Cha Hang Quat – radi samo od 10 do 14h svakog dana ali ti ukusi su stvarno magija. U jednom uskom prolazu u koji vam vjerovatno u životu ne bi palo na pamet da zavirite da ne postoji adresa u ovom mailu ali have faith my people – 74 Hàng Quạt, Hàng Gai, Hoàn Kiếm, Hà Nội, Vietnam.
Ne brinite kada vidite lokalne žene koje spremaju hranu djelovaće kao mission impossible da poručite, ali ne brinite oni znaju zašto ste vi došli bolje i od vas 🙂

Još jedno mjesto za bun cha koje nisam probala ali je postala svojevrsna atrakcija je mjesto gdje su Obama i Anthony Bourdain jeli svoj čuveni pho 2016. godine – Bún Chả Hương Liên – možete da fotografišete i sto za kojim su sjedjeli 🙂

Barak Obama i Anthony Bourdain 2016. godina

Dakle ako je tada aktuelnom predsjedniku Sjedinjenih Država bilo dovoljno dobro čini se da mu i vi možete dati šansu.
Zanimljiva anegdota je da je Anthony insistirao da plati a da je ceh bio oko 6 dolara. Zaista epic momenat.

Još jedno u moru jela koje treba probati je takođe svjetski poznazi BANH MI. Jedna dobra francuska zaostavština iz doba kolonijalizma je baget koji možete jesti bilo gdje u Vijetnamu i ukus je fantastičan. Banh mi je francusko-vijetnamski hibrid koji je pokupio najbolje iz obje kuhinje – obiluje ukusima i razne su varijante. Unutra ide pečeno meso koje se drži u marinadi od fish sosa i limunovog soka, daikon, krastavac, korijander, obiluje ukusima i smatram da će svi gurmani zaista uživati. Inače ovaj sendvič potiče sa ulica Sajgona (koji je dosta duže od sjevernog Vijetnama bio Francuska kolonija), ali prema Anthoniju najbolji se jede u Hoi An-u u šta se možete i sami uvjeriti u narednim blog postovima.
Ukoliko ipak odlučite da probate u Hanoju preporuka koju vam mogu dati je lanac Banh mi 25, ali ne očekujte spektakl.
Oc su puževi – još jedna francuska zaostavština. Mi smo sjeli u random steet food stall i uzeli da grickamo uz pivo. Svuda su jako fini.
Ostaje je žal za jednom nepojedenom supom sa puževima iz Bordenove emisije, ali nije radila a vraćali smo se više puta. Mjesto je Giang – Bun Oc Pho Co (36 Lương Ngọc Quyến, Hàng Buồm, Hoàn Kiếm, Hà Nội)

Dio koji sam propustila a nedopustivo je : KAFA U VIJETNAMU!!!

Postoji nekoliko vrsta:
1. Ca phe Sua Da – klasična vijetnamska ice kafa. Služi se sa ledom i kondenzovanim mlijekom i tastes like heaven!
2. Egg coffe – mućena jaja sa šećerom(kao za torte koje naše majke prave) i kafa – šta ima da ti se tu ne sviđa?! Samo što je utisak da si dobio dezert a ne kafu -ali svakako je predivno.
3. Kokos kafa – umjesto običnog koristi se kokosovo mlijeko i opet imate osjećaj kao da jedete dezert ali preporuka je 10/10.

Svakako je sjajan proizvod bilo da kušate KAFE SUA ili običnu crnu kafu, uživanje neće izostati, samo me nemojte kriviti kad se navučete na kondenzovano mlijeko 🙂

Eh sad još jedno pitanje, šta može biti bolje od kušanja ikonske vijetnamske egg coffee izvornog tvorca? Cafe Giang u Hanoju osnovao je u 1946 Nguyen Giang, odakle i ime.