Koja je veza između David Bowie-ja, John Kennedy-ja i Marlene Dietrich? Postoji samo jedan tačan odgovor – BERLIN.
Prvo putovanje u 2021. nakon pandemije sasvim slučano je pripalo Berlinu. Nismo bili spremni da se otisnemo dalje od Evrope pa je city stop u Berlinu bio probijanje leda. Iako sam ga posjetila 2013. godine dovoljno vremena je prošlo da je već bilo vrijeme da mu se vratim, a zašto – dovoljno govori quote iz naslova. Iako mi se i prvi put jako dopao, čini se da je pravo zaljubljivanje palo tek na drugi pogled.
Vibrirajuća, šarena hipsterska Meka, insipracija umjetnicima, Berlin je sve to i mnogo više od toga. Kao Damiel i Cassiel iz Wim Wendersovog Der Himmel über Berlin krećemo u istraživanje prošlosti i sadašnjosti. Ukoliko ne želite da čitate samo suvoparne istorijske informacije prije odlaska u Berlin pokušajte sa gledanjem ovog kultnog filma koji će vam prikazati istoriju na neki drugi način i dozvoliti vam da oslušnete puls Berlina iz perioda prije pada berlinskog zida (1987.). Druga filmska preporuka koja će vam takođe dati uvid na godine podijeljenosti na istočni i zapadni Berlin Das Leben der Anderen – The lives of others.
Od korisnih informacija koje valja pomenuti na početku po slijetanju sa aerodroma najjeftinija i najjednostavnija opcija dolaska do grada je voz. Ima nekoliko opcija regionalni vozovi koji voze rijeđe ali i brže putuju do grada sa manje stajanja – Airport Express (FEX)/RE7/RB14/RB22 ili S-bahn S9 linija. Pošto se aerodrom (Berlin Brandenburg) nalazi u C zoni potrebno je kupiti na automatima single kartu za vožnju i pronaći konekciju do mjesta gdje se nalazi vaš hotel. Ukoliko je Alexandarplatz vaša krajnja destinacija – onda će vas dotle ovi vozovi i dovesti. S druge strane odatle ste sa U-bahn (metro) i S-bahn (voz/tramvaj) linijama povezani sa svakom tačkom koja će vas zanimati narednih dana. Vaš dobar saveznik će biti BGV aplikacija kroz koju se možete informisati o linijama ili kupiti karte za vožnju. Ukoliko ostajete duže topla preporuka je da na startu uzmete 7-day ticket (AB) za 36€ i da se vozite neograničeno u toku 7 dana. Još jedna napomena – nemojte zaboraviti da poništite vašu kartu 🙂
Berlin nema početak i kraj i nema centralnu tačku oko koje se sve vrti već gomilu nekih potpuno različitih tačaka interesovanja, pa zavisno od toga šta vas najviše zanima birate gdje da budete smješteni.
Berlin – sinonim za slobodu.
Ako ste prvi put u Berlinu moja preporuka je da za smještaj birate Alexandarplatz, Friedrichshain ili Kreuzberg. Alexandarplatz je tipičan predstavnik Istočne Njemačke i 30 godina nakon ujedinjenja (3. 10 1990.) i dalje nisu i neće biti obrisane razlike između istočnog i zapadnog dijela ovog grada. Tipično komunistička arhitektura sa centralnim betonskim 368m visokim TV tornjem i dalje nosi vidljive ožiljke hladnog rata. TV toranj je napravljen u centru grada kako bi nakon podjele socijalistička vlast pokazala svoju dominaciju i zaista – gotovo gdje god da se nalazite u Berlinu baš on vam može biti orjentir. Neposredno ispred tornja nalazi se Neptunova fontana kao i Crvena gradska kuća – Rotes Rathaus. Odmah nadomak Rathausa nalazi se Nikolaiviertel ili Nikolai četvrt – jedini dio Berlina koji možemo svrstati pod “stari grad” jer je rekonstruisan 80-ih godina nakon što je na kraju II svjetskog rata potpuno uništen. Hodanje uskim šarmantnim ulicama starog grada i crkva sv. Nikolasa kao središnji sakralni objekat – skoro da će vam se činiti kao da je riječ o još jednom tipično njemačkom gradu. Ali Berlin ipak nije Njemačka.
Ukoliko nastavite šetalištem pored rijeke Spree krećete se prema Berliner Domu (Berlinska katedrala) i Museumsinsel – ostrvo muzeja. Museumsinsel je skup pet muzeja smještenih na severnoj strani rijeke Spree. Pet muzeja koji se nalaze tu su: Alte Nationalgalerie (Stara nacionalna galerija), Altes Museum (Stari muzej), Bode-Museum, Neues Museum (Novi muzej) i Pergamonmuseum. Više o svakom od njih se možete informisati OVDJE – a ukoliko planirate posjetu više muzeja razmislite o muzejskoj trodnevnoj propusnici koja uključuje preko oko 60 izložbi koje možete posjetiti i mora se iskoristiti u toku 3 konsekutivna dana, košta 29€. Ono što svakako preporučujem da ne propustite je Pergamon muzej koji je i najpopularniji pa valja kupiti karte unaprijed. Pojedinačna karta za ovaj muzej je 12€. U njemu su smješteni zbirka klasičnih antikviteta, muzej drevnog Bliskog istoka i muzej islamske umjetnosti. Svoju slavu duguje neprocjenjivim objektima, prvi je Pergamonski oltar, veličanstveni žrtvenik star preko 2000 godina, iskopan na akropolju turskog drevnog grada Pergama, po kome je i muzej dobio ime. Drugi su Ištarina vrata, jedna od vrata koja su se koristila za ulaz u Vavilon. Treći najznačajniji su vrata tržnice u Miletu – velika kapija, širine 29 i visine 17 m koja je sagrađena oko godine 120. za vrijeme vladavine rimskog cara Hadrijana.
Museumsinsel je od 1999. pod UNESCO zaštitom a jedan od razloga je to što se radi o izvrsnom primjeru vizionarskog projekta i evolucije u pristupu dizajniranja muzeja u 20. vijeku.
U toplim danima nemojte propustiti popodne ili veče u James-Simon parku do kojeg ćete sa Museumsinsela doći prelaskom preko rijeke Špre preko još jednog fantastičnog primjera arhitekture – Friedrichsbrücke. Super mjesto za odmor uz pivo, sunset i gomilu ljudi koji se okupljaju uz muziku i pogled na Museumsinsel.
Ukoliko nastavite da se krećete prema zapadu od mosta Schlossbrucke, pa sve do Branderburške kapije prostire se najljepši bulevar grada ”Bulevar pod lipama” – Under den Linden. Na samom početku se nalazi Muzej njemačke istorije koji je trenutno zatvoren zbog rekonstrukcije. U ovoj ulici se nalazi Opera, nekadašnja palata princa Hajnriha – danas univerzitet Humboldt, akademska biblioteka kao i spomenik za sjećanje na 10. Maj 1933. kada su nacisti spalili na tom trgu preko 20 000 knjiga. U staklu ispod trga se nalazi prazna bilblioteka i ploča na kojoj piše citat Heinrich Heinea “That was but a prelude, where they burn books, they will ultimately burn people as well”.
Na kraju Bulevara Lipa dolazite do najznačajnijeg landmarka Berlina i najpopularnije turističke atrakcije – Branderburške kapije. Nakon završetka Drugog svjetskog rata kapija je bila na istočnoj strani uz samu granicu sa zapadnim dijelom, pa se tako i Berlinski zid, izgrađen 1961. godine nalazio tek nekoliko desetina metara dalje. Najznačajniji simbol Berlina je postao simbol njemačke podijeljenosti, sve do pada zida 1989. Tu je Ronald Reagan održao čuveni govor “Mr. Gorbachev, tear down this wall!”.
Prolaskom kroz kapiju sa desne strane dolazite do Reichstaga. Ukoliko se pitate šta je Reichstag, a šta Bundestag – niste jedini. Bundestag je naziv njemačkog parlamenta i najviše zakonodavno tijelo u Njemačkoj, a Reichstag (kako se prije 1945. nazivao njemački parlament) je berlinska zgrada u kojoj je Bundestag sastaje od 1999. godine, nakon što je tokom njemačke podijeljenosti pedeset godina parlament bio u Bonu.
Posjeta Reichstagu je besplatna ali je neophodno prethodno se najaviti jer je broj posjetilaca limitiran. Prijava se vrši na zvaničnom SAJTU i za obilazak je neophodno da ponesete pasoš – ne prihvata se kopija.
Ukoliko ipak od Branderburške kapije skrenete lijevo nailazite na Memorijal ubijenim Jevrejima u Evropi u Drugom svjetskom ratu. U pitanju su 2711 betonske ploče koje podsjećaj na grobnice različitih veličina. Međutim kada se nađete u lavirintima između tih betonskih ploča pritiska vas osjećaj uznemirenosti i tjeskobe. Postoji i info centar, ali više informacija svakako možete dobiti u Jevrejskom muzeju i nikako ga ne bi trebalo da propusti. Projektovao ga je čuveni arhitekta Daniel Libeskind. Posjeta muzeju zaista vrijedi prije svega zbog fantastične arhitekture, ali i upečatljive izložbe. Memory void i Holocaust tower će vam vjerovatno ostati urezani u pamćenju, ne samo zbog prizora koji vidite već i osjećaj koji će vam proizvesti.
Ukoliko od Branderburške kapije nastavite pravo kroz Tiergarten park doći ćete do spomenika ruskim vojnicima, samo 80 000 ih je stradalo u aprilu i maju 1945. (Bitka za Berlin). Ako vas ne prođu žmarci prilikom obilaska – onda ništa 🙂
Dalje istim bulevarom dolazite do spomenika pobjede Siegessäule – povod za gradnju je pobjeda Pruske i Austrije nad Danskom u ratu 1864. godine.
Daljom šetnjom kroz Tiergarten park u pravcu Berlin Zoo-a naići ćete na memorijal Roze Luksemberg, a u blizini je i jezero Neuer See sa kafićima i restoranima koji u toplim mjesecima privlače ljude. Ukoliko je vruće – definitivno je mjesto za preporuku. Možete unajmiti čamac sa veslima i kupiti na tom mjestu piknik box i provesti opuštajuće popodne na vodi kao pravi Berlineri.
Pored Zološkog vrta nalazi se Kaiser Wilhelm Memorial Church – ostaci originalne crkve iz 1890. godine koja je uništena u ratu i stoji u prilično modernom okruženju. U tržnom centru Bikini Berlin se nalazi Monkey Bar (radi od 18h) i ima super pogled na Tiergarten. Ukoliko ste tu prije 18h možete uživati u pogledu iz restorana Neni. Bikini Berlin je koncept shopping mall i nudi različitu ponudu u odnosu na ono što imate vidjeti u ostalim tržnim centrima po Berlinu. Ukoliko se samodefinišete kao hipsteri – voila! Osim toga ono po čemu se sigurno razlikuje od ostalih shopping mall-ova je izložba preko 60 Banksy-jevih originalnih crteža. Izložba se nalazi na 1. spratu Bikini concept malla. Cijena karte za ovu izložbu je 14€.
Sad se vraćam na memorijal Jevrejima i nastavljamo dalje odatle prema Postdamer Platzu (lijevo od Branderburške kapije). To je novi – NY like dio Berlina, sa visokim zgradama i širokim bulevarima. Tu se nalazi i Sony centar u kojem je i bioskop, u kojem se uglavnom održavaju premijere holivudskih filmova u Evropi. Tu se nalazi i zgrada Berlinske filharmonije.
Kada od Postdamera krenete da se vraćate prema istoku naići ćete na Checkpoint Charlie – američki dio podijeljenog Berlina. Checkpoint Charlie je bio najpoznatiji granični prelaz u podijeljenom Berlinu i bio je otvoren za strance i diplomate. Poznat je po tome što je na ovom mjestu dosta ljudi uspjelo da pobegne iz istočnog u zapadni Berlin. Tu su i Checkpoint Charlie muzej i muzej Berlinskog zida. Posjetila sam ih 2013. godine, a ovog puta sam ih preskočila.
Preporučujem da ne preskočite je Topography of Terror – pored ostatka Berlinskog zida. Muzej je sagrađen na mjestu nekadašnjeg Gestapoa i SS headquartera koji su uništeni prilikom savezničkog bombardovanja 1945. Posjeta sene naplaćuje ali je svakako potreban jak želudac za preživljavanje svega što se tu dešavalo između 1933. i 1945. godine.
Ukoliko niste spremni za takav povratak u prošlost pored se nalazi Gropius Bau – muzej savremene umjetnosti. U vrijeme našeg boravka ovaj muzej je bio privremeni dom postavke Yayoi Kusame “A Bouquet of Love I Saw in the Universe”. Izložba je sadržala retrospektivu njenih radova, međutim do ulaznica je nažalost bilo nemoguće doći bez prethodnog planiranja makar 15 dana unaprijed. Uspjeli smo samo vidjeti samo buket koji je uradila za izložbu baš u ovom muzeju, ogromnu instalaciju koja se nalazi na samom ulazu. Kao utješnu nagradu pogledali smo izložbu honkonškog umjetnika Zheng Boa.
Logičan nastavak iz muzeja savremenih umjetnosti je prema East Side Gallery – savremena umjetnost na otvorenom. East side gallery je više od kilometra dugi komad Berlinskog zida. U pitanju je najveća svjetska galerija na otvorenom. Slikanje je započelo ubrzo nakon pada Zida 1989., a vremenom su brojni umjetnici naslikali više od 100 sjajnih grafita koji su svojevrsna svjedočanstava slobode i želje za trajnim mirom. East Side Galerija je najpoznatija po slici ”Mein Gott, hilf mir, diese todliche Liebe zu uberleben” (My God, Help Me to Survive This Deadly Love) odnosno slavnom prikazu poljupca između Erika Honekera i Leonida Brežnjeva, tadašnjih političkih vođa Istočne Nemačke i SSSR-a.
Ono što je svakako zanimljivo je pridružiti se alternative walking turi na kojoj će vas upoznati više sa steet artom koji je jako popularan u Berlinu. Kao i svaka free walking tura funkcioniše na principu tipa i plaćate onoliko koliko ste bili zadovoljni.
Ukoliko to nije vaša cup of tea šetnja kroz Friedrichshain i Kreuzberg zadovoljava vaše potrebe za street artom, sigurno ćete naići na gomilu street arta u kojem god pravcu da krenete.
Kada od East Side Galleryja pređete Oberbaumbrücke – e to je ta hipsterska Meka o kojoj sam pričala. Gomila kafića, internacionalnih restorana, raznih parkova, grafita, prepustite se vajbu i besciljnim lutanjem ćete sigurno doći do svojih tačaka interesovanja. Da li je to pivo pored rijeke, sjedjenje na mostu ili neke od istočnih delicija – izbor je na vama. Centar Kreuzberga je Kottbusser Tor i tu je najfrekventnije, ali definitivno možete svuda naći nešto interesantno.
Jedna stvar po kojoj je Berlin poznat su buvljaci (flea markets). Da li možete zamisliti bolje mjesto od Berlina za sve to? Znam da ja ne mogu. Mnogo second had garderobe, ploča, posuđa, namještaja, sve što vam treba i ne treba u životu. Evo je lista 11 najboljih flea marketa a ako niste ljubitelj jedan koji ne smijete propustiti je Mauerpark nedjeljom. Tu se dolazi da se zuji, jede, pije mate, uživa u raznim performansima, sigurno vam neće biti dosadno. Ulaz se ne plaća a pošto je jako turistički popularno mjesto cijene su možda jače, ali imate bukvalno sve. Dođite gladni i naći ćete sigurno nešto interesantno. ** Poželjno je ponijeti i piknik ćebe, jer možete provesti par sati tu.
Bonus preporuke koje možda nisu baš na svakoj listi : Gärten der Welt (Gardens of the World) – ogromna površina parkova uređena u raznim stilovima od marokanskog, preko kineskog, korejskog i japanskog je fantastično mjesto za provesti dan. Viktoriapark u Kreuzbergu je mjesto gdje lokalci dolaze da provedu dan, na samom vrhu se nalazi kaskadni vodopad i spomenik u neo-gotičkom stilu je izgrađen 1821. i posvećen je pobjedi nad Napoleonom i oslobađanje Evrope od Francuske dominacije.
Gdje i šta jesti u Berlinu?
Pa prvo i osnovno je doner kebab. I to ne bilo koji – samo Mustafas. Radi se o chicken kebabu i vjerovatno se pitate da li zaista vrijedi čekati sat vremena u redu, voziti se prevozom do lokacije na kojoj možete da ga kupite. Po čemu se razlikuje od svih ostalih kebaba na svijetu. Mustafas doner kebab je najbolji kebab na cijelom svijetu. Pileće meso je tanko rezano i uvaljano u tajni sos prije nego napune zagrijani hleb zajedno sa miksom prženih krompira, paprike. Na vrh dodaju svježi kupus, luk i ovčiji sir. Harmonija ukusa u ustima. ** Postoje 3 lokacije u gradu ali mi smo naš doner jeli pored U Mehringdamm.
Drugi trejdmark diš Berlina je currywurst. Najbolji curry je Curry 36 – odmah pored Mustafas, tako da možete i dvije muve jednim udarcem. Ne očekujte spektakl, ali tu ste pa je red i da probate. Kao i sa Mustafas ima nekoliko lokacija u gradu ali smo probali pored U Mehringdamm stanice.
Pošto baš i nisam sigurna šta je njemačka hrana osim koljenica i kobasica, dobar restoran sa pomenutom hranom na Alexandarplatzu je Hofbräu Wirtshaus, iako u bavarskom stilu ako se nađete tu sigurno ćete dobro jesti. Imaju i apfelstrudel na meniju, koji sam toliko dana planirala da probam i na kraju nisam 🙂
Ukoliko ste hardcore mesožder – level Anthony Bourdain onda obavezno posjetite mesaru/restoran u kojoj je jeo kada je snimao Parts Unknown u Berlinu Fleischerei Domke za konkretan obrok. Po preporukama i fotografijama vrijedi probati, sledećeg puta kad se nađem u Berlinu sigurno hoću, ovog puta nam je nekako promakao.
Osim gorepomenutih mislim da ne postoji svjetska kuhinja koju ne možete naći u Berlinu. Stoga hvala nebesima na azijkim emigrantima 🙂
Par preporuka ako ste asian food freek kao i mi:
Ukoliko volite korejski roštilj, jedna sjajna preporuka je SSAM Korean Barbeque. Ukoliko ste u žurbi ima i drugih jela, ali preporuka je da dođete i da uživate u delicijama korejskih ukusa. Cijene su malo jače, ali kvalitet hrane to zaista opravdava.
Još jedno super mjesto – fusion azijska kuhinja sa fantastičnim enterijerom, preukusnom i ne skupom hranom, super koktelima – ugođaj 10/10 je Maison Umami. Po frekvenciji ljudi možete da zaključite da se radi o super mjestu i mislim da dovoljno govori da smo pored svih restorana u Berlinu 2x jeli tamo. Preporuka – sve.
Sigurna sam da postoje bolji sushi restorani u Berlinu ali postoji i nešto što se zove nostalgija. Jedan od prvih sushija koje sam jela u životu su bili baš u Musashiju. Mjesto je prilično malo i sushi je bejzik, ali odnos cijena/kvalitet je jako dobar. Sjedite u Kottbuser Dam posmatrate ljude u prolazu i jedete solidan sushi. Što da ne?
Još jedna internacionalna preporuka ovog puta iz Afrike – etiopljanski restoran Langano. I prvog puta kad sam bila u Berlinu sam ga posjetila, sada sam mu se vratila, još uvijek se održao, mislim da to dovoljno govori. Hrana je fantastična a i kada ste poslednji put probali nešto po prvi put? Jede se rukama, ukusi su intenzivni, domaćini su nasmijani.
Još jedno mjesto gdje možete dobro jesti je Markthalle Neun. Radi se o nekoj kao market hali sa drvenim stolovima i raznim štandovima koji nude neke od lokalnih specijaliteta, super kraft piva, vinarije, pekare, sicilijanske kanole, berlinske ćufte i mnogo toga. U svakom slučaju radi se o super mjestu za iskulirati i probati neku finger food, mada ima i konkretnih jela. Vjerujem da će i najizbirljiviji naći nešto za sebe, a kako smo stigli malo kasnije (oko 6 popodne) neki štandovi su već bili zatvoreni ili su rasprodali svu hranu. U non-covid vremenima četvrtkom se održava street food market pa ga valjda i vrijedi posjetiti.
Čiling, klabing.
Urban Spree je još jedna industrijska lokacija pretvorena u galeriju, klub, bookshop i šta sve ne. Ukoliko ne dođete prerano možete uz muziku piti pivo u njihovoj biergarten. U koje god doba da se nađete vrijedi čekirati grafite i samu atmosferu ovog mjesta, galeriju. Pored se nalazi klub Suicide Circus za obožavaoce tvrđeg zvuka.
Još jedno mjesto sa druge strane rijeke sličnog vajba je Sage Beach. Nalazi se pored istoimenog restorana i ulaz je besplatan svim danima osim nedjeljom kada gostuju DJ-evi sa berlinske klubske scene i ulaz je samo za 18+.
Berghain – sakralni objekat svih ljubitelj tehno zvuka a o kome ne treba posebno govoriti. Najpopularniji klub u Berlinu koji radi od petka uveče do ponedjeljka ujutru. Zero tolerance na kamere – dakle ako budete snimali/fotografisali odmah ćete biti izbačeni.
Club Der Visionaere – bar pored rijeke na drvenoj sunčanoj terasi – najpoznatiji po nedjeljnim popodnevnim žurkama. Radi samo u toku ljeta.
najna travels 